Historija je podijeljena na:
Rana historija
Pod današnjim se imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju Krstiću uz ostalo daruje “i na Usori grad Tešanj”. Između 1463. i 1521. godine Tešanj je prelazio čas pod tursku, čas pod ugarsku vlast, a u vremenu od oko trinaest godina (1463-1476) Tešanj je bio središte Kraljevstva bosanskog i sjedište vojvode Radivoja Kotromanića, člana bosanske kraljevske loze. Kraljevstvo bosansko je tampon-država koju su uspostavili
Novija historija
Rano se u Tešnju pojavljuju školske institucije, a 1856. godine spominju se čak i tri medrese. Prije toga (1761) postojala je Hadži-Muhamedova muallimhana (učiteljska škola). Godine 1867. u tešanjskom kadiluku postojalo je 16 mekteba. Pravoslavna škola u Tešnju osnovana je 1833, a franjevacka 1837. godine u Sivši, selu kod Tešnja koje je centar katoličkog življa. Sivšu je 1842. godine posjetio fra Ivan Franjo Jukić “radi ustrojstva knjižnice”. Godine 1870. ustanovljena je kiraethana
(čitaonica). Valja spomenuti i muftiju (najviši muslimanski vjerski autoritet u jednom okrugu) Mustafu Šefki Užičanina koji je 1868. godine uvakufio vrijednu biblioteku. U historiji Tešnja bitna je i Gradina – utvrda koja dominira okolicom. Prostorno i po površini od 6.296 m2 Gradina spada među najznačajnija utvrđenja u Bosni i Hercegovini. Utvrda na ovom mjestu postojala je, kako su pokazala arheološka iskopavanja, još u prahistorijskom periodu. Kada se u XVII. stoljeću intenzivno počinje razvijati tešanjska caršija, sazidana je i Sahat-kula, visine 18,5 metara. Sahat je ranije pokazivao vrijeme “alaturka”, a današnji sahat, koji pokazuje srednjoevropsko vrijeme, donesen je iz Beča 1890. godine i još uvjek dobro radi. Poklon je Fehim-bega Smailbegovića, što se vidi iz natpisa na njegovoj poleđini. Kad se, međutim, 1861-1864. godine gradi kolski put Sarajevo – Brod, a potom 1878. i pruga dolinom Bosne, Tešanj ostaje van tranzita i doživljava stagnaciju. Čak postaje i depopulaciono mjesto. Grad Tešanj imao je 1851. godine oko 9.000 stanovnika, a tu brojku ni do danas nije ponovno dostigao.
Veliki tešanjski srez ostao je i poslije austrougarske okupacije uglavnom u granicama ranije nahije i kadiluka. Današnja općina ima približno samo jednu trećinu teritorija što ju je srez imao do 1930. godine. U privrednom razvoju Tešanj i dalje stagnira, a Doboj i Teslić izdvajaju se i postaju samostalni srezovi. U naučnim krugovima Tešanj je posebno glasovit zbog vrijednosti koje krije njegova Narodna biblioteka. Bibliotečka je tradicija u Tešnju vrlo duga, jer tu zapravo postoji kult knjige. I u tešanjskoj se pravoslavnoj crkvi nalazilo blago, čuvalo se preko stotinu vrijednih ikona nastalih u vremenu od XVI. do polovine XIX. stoljeća koje su za vrijeme agresije na BiH sklonjene i sačuvane, a zatim 12. januara 2000. godine neoštećene vraćene u Crkvu. Ova zbirka je, krajem 2000. godine, odnesena u Bijeljinu radi stručne obrade i konzervacije.
U Drugom svjetskom ratu, već u jesen 1941. godine zbog agresije nacističkih okupatora na bivšu Kraljevinu Jugoslaviju i njene narode, odjekuju ustanički pucnji u tešanjskom kraju. Borbi protiv okupatora tešanjski je srez dao oko 2.800 boraca, od kojih je oko 380 poginulo za slobodu i ravnopravnost, što, nazalost, nije ostvareno ni u bivšoj SFRJ.
U agresiji 1992-1995. godine tešanjski kraj herojski se odbranio, a cijena slobode bila je blizu 600 poginulih i na hiljade ranjenih, najviše civila.
Općina Tešanj, po Odluci Općinskog vijeća, obilježava značajnije datume svoje historije kao općinske praznike:
4. april – Dan otpora fašizmu (kao sjećanje na početke otpora agresiji na BiH 1992-1995. i sve značajnije događaje u ovom periodu, ali i iz ranije historije vezane za otpor ovog kraja fašizmu;
9. septembar – Dan oslobođenja od fašizma (kao sjećanje na oslobođenje općine od okupatora 1944. godine i herojsku borbu naroda ovog kraja u Drugom svjetskom ratu i sve oslobodilačke težnje tokom historije općine Tešanj);
10. decembar – Dan grada Tešnja (sjećanje na dan kada je vakufnamom Gazi Ferhad-bega 1559. godine započela historija urbanog života Tešnja).
Agresija na BiH
Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine ovdje nije dočekana nespremno, barem ne u organizacijskom smislu, te je taj organizirani početni oblik otpora (Patriotska liga) u fazama oslobodilačke borbe jačao u svakom pogledu (Teritorijalna odbrana RBiH, brigada, Operativna gruga 7 Jug, 37. divizija 3. Korpusa ARBiH, uz efikasno djelovanje pripadnika MUP-a RBiH). Specifičnost ovog prostora je njegovo okruženje. Pad Doboja pod srpsku okupaciju imao je za posljedicu da je Tešanj prihvatio
u početku oko 30 hiljada prognanih Bošnjaka i Hrvata (2. maj 1992. godine), dok je već tokom maja i u junu iste godine ovaj broj uvećan prognanicima iz Teslića.
Ne treba zaboraviti, mada u daleko manjem broju, ni prihvatanje i zbrinjavanje prognanih iz Bosanskog Broda i Dervente tokom marta i aprila. Ovo okruženje prijetilo je opstanku slobodne teritorije, njenom pretvaranju u veoma tešku poziciju enklave, a zatim i uništenja, što je i bio strateški interes agresora. U periodu od juna 1993. godine do aprila 1994. godine postojala je jedinstvena odbrana slobodnih teritorija Tešnja, Doboja i Maglaja, jer je ovaj prostor bio u potpunom okruženju, izložen i djelovanju 111. HVO brigade iz Zepča, zajednički sa srpskim agresorom. Agresor je u početnoj fazi koristio avijaciju, često i sa 4-5 avio-udara dnevno, a kasnije su upotrijebili i oko 60 razornih raketa zemlja-zemlja (cija je masa oko 2,5 tone, a količina eksploziva u bojevoj glavi oko 500 kg), sve vrste artiljerijskih i raketnih oruđa, hemijska i druga sredstva, uz uključivanje i najelitnijih specijalnih jedinica JA i paravojnih jedinica iz Srbije. Jedina pomoć u vrijeme okruženja bila je akcija UN-a na snabdijevanju hranom ove i ostalih enklava u RBiH (Akcija “Padobran”).Namjenska industrija kao i dio civilne proizvodnje nisu prekidale rad. Svi subjekti prešli su na rad po programima za ratne potrebe. Može se posebno istaknuti da je tadašnja tešanjska industrija bila u stanju da proizvede brojne namjenske proizvode za vojsku i civile, a posebno je došla do izražaja vlastita pamet, pa su programi proizvodnje usvajani “preko noći”. Tešanj je sa slobodnim teritorijem dijela općine Doboj i sa prognanim stanovništvom općina Doboj i Teslić, angažirao u odbrani RBiH, te slobode i ravnopravnosti preko 11.000 boraca: 5 brigada (372. ranije 202. viteška Garava brdska brigada, 377. ranije 207. viteška Pousorska brdska brigada, 375. oslobodilačka brigada, 373. ranije 203. slavna brdska brigada (“Doboj -Bosna”) i 374. slavna lahka brigada) uz učešće 110. slavne HVO brigade Usora, te više samostalnih bataljona i četa. Uz ove sastave djelovale su i izuzetno dobro organizovane i osposobljene jedinice MUP-a RBiH. Ove jedinice nanijele su teške poraze agresoru i potpuno anulirale njegovu tehničku nadmoć, a u direktnim borbama u odbrani uništile preko 110 tenkova i drugih oklopnih sredstava, te preko 40 artiljerijskih oruđa i velike količine materijalno-tehničkih sredstava. Ukupan broj poginulih u odbrani ovih prostora je 695, a ranjenih 4.547, od čega je najveći broj civila. Evidentne su veoma velike materijalne štete od razaranja na privrednim, stambenim i drugim objektima, ali ih je stanovništvo uz pomoć općine i donatora veoma efikasno i u velikoj mjeri saniralo.
Tešanjska privreda, što zbog ratnih što drugih okolnosti, a posebno zbog gubitka dijela ranijih tržišta, još uvijek nije dostigla prijeratni nivo proizvodnje i plasmana proizvoda i usluga, iako je uložila značajne napore da osigura uslove za uključivanje u konkurentno svjetsko tržište i tehnološki se održi.
a) Depandensi muzeja, https://muzejtesanj.org/depandensi.html
b) Arheološka nalazišta https://muzejtesanj.org/arheoloska-nalazista.html
c)Virtualni muzej https://muzejtesanj.org/virtualna-postavka.html
d) Galerija, https://muzejtesanj.org/galerija.html
